Božidar Božo Stanar bio je jedan od najplodnijih književnih stvaralaca istočnog dijela Republike Srpske u posljednje tri decenije. Svoj ovozemaljski život Stanar je okončao 2019. godine, ali u narodu je nastavio da živi kroz svoje stvaralaštvo.
Sjećanja na Božidara Stanara brižno čuvaju i njegovi prijatelji književnici. U organizaciji rogatičkog književnika i privrednika Milada Obrenovića sinoć je održano “Veče sjećanja na pjesnika i književnika Božidara Stanara”. U znak sjećanja na svog prijatelja okupili su se književnici Milenko Jevđević, Milanko Borovčanin Romsok, Slobodan Ristović, Nedeljko Babić, Milun Mišo Lubarda i Milad Obrenović, kao i brojni članovi porodice i poštovaoci lika i djela Božidara Stanara.
– Razlog našeg sabiranja je sjećanje na našeg sugrađanina i književnika Božidara Božu Stanara. Čovjek živi sve dok žive djela koja iza sebe ostavi. Naš Božidar je ostavio i djela i rodbinu i prijatelje koji ga se rado sjećaju i pominju, za šta je dokaz i ovo druženje – rekao je Milad Obrenović.
– Božidar je svoje književno stvaralaštvo krovio na činjenicama, na istinama procijeđene prošlosti, čime se kao pisac izdvojio iz onog mnoštva nas koji to činimo poezijom – naglasio je Slobodan Ristović.
Sinoćnje prisjećanje na Stanara proteklo je u znaku poezije, ali i brojnih anegdota, smijeha i suza.
Božidar Božo Stanar (1935-2019)
Božidar Stanar rođen je 1935. godine u Vučetićima kod Goražda. Osnovnu školu završio je u Čajniču, nižu realnu gimnaziju u Rogatici, a gimnaziju u Goraždu. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu 1962. godine. Živio je u Goraždu, Čajniču, Sarajevu, Beogradu i Rogatici.
U svijet književnosti zakoračio je 1996. godine zbirkom pjesama “U sretanje životu”. Zatim su uslijedile: “Zapadno od matice”, “Na raspuću”, “Drži se, mali”, “Boje duge” i druge. Okušao se i na polju proze, objavivši knjigu šaljive proze “Vešo s Romanije” i romane “Snovi i java Vukobrata Katane” i “Mrs vodu ne pije”.
Last modified: 30/04/2022