Zvanična internet prezentacija Opštine Rogatica

Priča o zaboravljenom zločinu na Borikama

16/08/2019

Uz značajne datume koji se vezuju za Borike, postoji i jedan zaboravljeni istorijski događaj o kome se nije smjelo govoriti, a još manje pisati. Riječ je o 7. i 8. martu 1942. godine, kada su partizani iz sastava Druge proleterske brigade na prostoru boričke ergele opkolili i mučki likvidirali, po jednom izvoru 126 četnika i 5 njihovih oficira (Monografija “Rogatica”), a po drugom 150 aktivnih oficira i podoficira Kraljeve vojske u otadžbini (Branislav Joksović “Druga proleterska”).

Oni su, prema Joksoviću, došli iz Srbije da organizuju ovdašnje četnike i spriječe njihovo rasulo pred naletima partizana:
“Sve se desilo 7. marta. Brigada je krenula da uništi četničko uporište “Ergela Borike”. Samo što smo pošli počela je da pada kiša, nešto kasnije i sneg, a ubrzo je nastala lapavica. Ništa se ne vidi. Kolonom se čuje šapat “alo, veza”. Moramo četnicima prići neopaženo. Lagano stežemo obruč oko četničkih bandi. Streljački stroj se približava i sužava. Nestaje umora. Sada je već toplije. Napetost i iščekivanje. Bande su se uspavale posle sinoćnog orgijanja. Samo poneki stražar osmatra, ne nadajući se partizanima sa ove strane. Prostor je čist i teško bi ga bilo preći bez gubitaka uz veći otpor. Čačani su jurišali na glavni stan i magacine u Borikama. Uzeli su samo nekoliko bombi. Četnici su izlazili s dignutim rukama, neki i sa belim krpama u znak predaje. Bilo ih je oko 150, među kojima šest oficira iz Srbije”.

A šta se zapravo desilo? O tome je svojevremeno pričao pokojni Juroš Janković, koji je u to vrijeme bio radnik na boričkoj ergeli i očevidac tog strašnog zločina od strane Srba nad Srbima.

“Nije na ergeli i Borikama tih dana bio nikakav četnički štab. Bila je to veća grupa oficira i podoficira Jugoslovenske vojske u otadžbini, koja je došla da u moralnom i stručnom pogledu pomogne u zaštiti srpskog življa, da mu se ne bi desilo ono što je bilo tokom Prvog i prve godine Drugog svjetskog rata. Oni nisu imali čak ni svoj ratni raspored, a Borike su im bile usputna “stanica” u prolazu i za kraći odmor, bez cilja da ratuju sa nekim, a pogotovo Srbima. To im se osvetilo. Napadnuti su u ranim jutarnjim časovima, dok su neki još spavali, a ranoranioci se umivali. Otpora nisu uopšte pružali i dosta ih je goloruko stradalo. Ostali su pohvatani i bez suda i sudija odmah išli na strijeljanje. Sjećam se, u udolini odmah iza paradne štale sa konjima, danima je tekla krv i leševi se raspadali. Prave sahrane nije ni bilo, a jedan dio zarobljenih je odveden na Romaniju. Navodno, suđeno im je u Bijelim Vodama kod Sokoca i svi su strijeljani”, svjedočio je Juroš Janković.

ISTORIJSKE POSLjEDICE

Radomir Nešković, iz boričkog sela Milkovići, bio je aktivni podoficir sa završenom vojnom školom “Kralj Aleksandar I”, a po kapitulaciji Kraljevine u rodni kraj je došao sa petokrakom na šajkači. Zbog toga što je na Borikama među stradalim “banditima” bilo najviše podoficira iz njegove 43. klase, iz revolta je skinuo petokraku, prišio kokardu i otišao u četnike. Po uzoru na njega isto je učinilo i stanovništvo boričkog kraja, što je imalo velikog uticaja na tok narodnooslobodilačke borbe u boričkom kraju, pa i cijelom tadašnjem rogatičkom srezu. Nešković je postao cijenjen i hrabar borac i čak komandant čuvene rogatičke Leteće četničke brigade do kraja rata.

Osim toga, mnogi su tada tvrdili da nije bilo zločina na Borikama pitanje je da li bi za nepun mjesec te iste godine došlo do pokolja u Miloševićima i Starom Brodu, kada je od strane ustaša Crne legije Jure Francetića stradalo preko 6.000 žena, djece i staraca.

Kao i o mnogim drugim srpskim stratištima u bivšoj SFRJ i o zločinu na Borikama se ćutalo, a narod je pamtio. I sve tako do prvih godina posljednjeg Odbrambeno-otadžbinskog rata. Tada su članovi Četničkog ravnogorskog pokreta, Odbora za regiju Sjemeć, predvođeni predsjednikom Rajkom Stojanovićem, mjesto zločina na Borikama obilježili drvenim krstom. Krst i ogradu oko njega vrijeme je pregazilo, te su ove godine obnovljeni.

Danas je na tom mjestu prvi put služen parastos Srbima koji su stradali od srpske ruke. Nakon prisluživanja svijeća, vijence su položili načelnik opštine Milorad Jagodić i predsjednik Skupštine Đoko Razdoljac.

Načelnik Jagodić je najavio da će na ovom mjestu do sljedećeg parastosa biti podignuto prigodno spomen-obilježje, u znak sjećanja na naše pretke koji su u jednom prošlom vremenu dali svoje živote za slobodu ovih prostora.

Priprema i obrada: Sreten Mitrović i Jovica Vasović

Mjesto na kojem se nalazila zgrada uprave ergele, kod koje je stradala većina oficira i podoficira

Last modified: 16/08/2019

Comments are closed.